Izdvojeni Glas

Uz Mjesec hrvatske knjige (književne preporuke)

Malo (po) duža top lista naslova koje bi, svakako, valjalo pročitati složena od osobnih i tuđih preporuka

 

Nastojeći popraviti čitalačku krvnu sliku nacije, ali i pokušati izmijeniti poražavajuću statistiku prema kojoj svatko od nas ( čitaj-građanin Hrvatske) godišnje pročita skromnih dvije do tri knjige, te, onako novinarski, kako se to već radi, obilježiti središnju nacionalnu manifestaciju knjige, umjesto klasičnih najava događaja koji nas, sve do 15.studenoga, očekuju u brojnim gradskim knjižnicama, iskoristit ćemo i posuditi čitalačka iskustva nekolicine kolega novinara i književnih kritičara, kao i ona osobna, brižljivo skupljana i čuvana tijekom dugogodišnjeg čitalačkog staža, i upoznati vas s naslovima knjiga između čijih korica bi, valjalo, zaviriti.

 

PS/ kako je većina naslova i osobno provjerena, ali i dostupna u novogradiškoj Gradskoj knjižnici, zadovoljstvo čitanja je zajamčeno.

 Tražite li autora koji će vas, od prve uvjeriti kako i suvremeni hrvatski književnici itekako znaju napisati kvalitetan, dinamičan, pitak i atmosferičan kriminalistički roman, svakako trebate otkriti književni opus našeg najčitanijeg pisca ( ovo su službeni podaci prikupljeni iz gotovo svih nacionalnih gradskih knjižnica), sjajnog Pavla Pavličića.Iako je čovjek iznimno plodan autor ( gotovo kao naš Miro Gavran) i vrlo je teško izdvojiti samo jedan njegov naslov, ovaj puta , preporuka za:

PAVAO PAVLIČIĆ „KORALJNA VRATA“

Riječ je o romanu koji će vam otkriti iznimnu napetost, tipičnu za Pavličića, ali vas i naučiti puno toga o nacionalnoj književnosti. Fiktivna priča, koja, poprilično, drži vodu, govori o nenapisanim poglavljima Gundulićevog epa „Osman“, ali i nudi cijeli niz intriga, od onih svjetovnih do onih crkvenih, te uvid u vječnu ljudsku želju za moći. Roman mistične atmosfere u koju se lako uranja i iz koje sve do posljednje stranice nećete poželjeti izroniti.

 

 

 

 

 

GORAN TRIBUSON „SNIJEG U HEIDELBERGU“

Kad smo već krenuli s onim najpopularnijim domaćim književnim imenima, ovaj je čovjek svoje mjesto u rado čitanoj nacionalnoj književnosti odavno zaslužio. I potvrdio ga sa svakim novim naslovom.Jedan je domaći kritičar ustvrdio slijedeće: da Tribuson kojim slučajem živi u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu, bio bi planetarno popularan, svi bi ga bili prisiljeni čitati, a oni koji misle da ne vole čitati, okrenuli bi ploču“. Ovo je Tribusonov najnetipičniji roman, izrazito demomske, mračne, epistolarne forme, uvrnuta i otkačena priča o čistom zlu.

 

 

 

 

GORAN TIRBUSON „UZVRATNI SUSRET“

Baš kao i u slučaju Pavličić, i kod Truibusona bi mogli izdvojiti nekoliko sjajnih naslova, stoga, eto još jednog.Tipična je to autorska priča o autsajderima, kakve Tribuson posebno voli.Ovaj je autsajder nekadašnji boksač iz gradske periferije koji ,po izlasku iz zatvora, pokušava ponovo početi zamrlu karijeru, ali i u maniri pravih krimića pronaći krivca za samoubojstvo svoje djevojke. Tražeći istinu i otkupljenje, naš junak pronalazi samo razočaranje, shvaćajući kako ništa više nije kao prije, čak ni njegovi prijatelji. Ovo je iznimno zanimljiva kriminalistička priča sa snažnom socijalnom dimenzijom. Tipični Tribuson.

 

 

GORAN TRIBUSON“ POVIJEST PORNOGRAFIJE“

Genijalno duhovit i oštrouman, reče jedan novinar“ briljantan generacijski roman“ u kojem su Tribusonova nostalgična sjećanja na nestašno odrastanje u provinciji, a onda i fakultet književnosti, obilato i šarmantno, kao u vrhunskoj kuhinji, garnirana brojnim, iznimno važnim kulturalnim referencama. ( dakle, potrebno je nekog vraga i znati o svijetu oko sebe da bi mogli pratiti „Povijest pornografije“, iako, čak i ukoliko tog predznanja nemate, ovo je čisti užitak! Meni osobno najbolji Tribusonov roman, a pročitala sam ih, mislim, sve. ) osim toga, ova se priča može čitati i kao nefromalan i neslužben uvod u povijest filma

 

 

 

 

RENATO BARETIĆ „OSMI POVJERENIK“

U trenutku kada sam, sasvim slučajno, nabasala na Baretića, bio mi je potpuno i aposlutno otkriće. I ne samo s ovim romanom, iako je riječ o genijalno duhovitoj apoteozi čudnovatosti vremena u kojemu živimo. Priča je ovo o srazu i susretu suvremenog i tradicionalnog, globalnog i lokalnog, priča koju će najbolje razumijeti stanovnici provinicije, priča s ozmišljenog otoka Trečića, koja po svojoj bizarnosti, vuče na Tween peaks. I da, Baretić je za svoje likove, Trečićane, ali i za potrebe romana, stvorio i sasvim jedinstven lokalni, otočki jezik.Obavezno pročitati.!! Posebno obavezno sada pred još jedne izbore i shvatiti svu apsurdnost okruženja u kojemu živimo.

 

 

RENATO BARETIĆ „PRIČAJ MI O NJOJ“

Otkrivši Baretića, poželjela sam i dalje otkrivati Baretića, pa nakon „Osmog povjerenika“, nabasah na ovaj istinski dragulj i saznah neešto novo i revolucionarno- mislite li kako muškarac s ovih prostora, dakle, pisac iz Hrvatske, ne može ili ne zna napisati vrhunsku, iznimnu ljubavnu priču, nema pojma. Bartić to zna. I u ovom slučaju-rastura! Jer, ovo nije priča o likovima iz knjige.Na ovim stranicama žive pravi ljudi, od krvi i mesa.Roman je ovo o ljubavi, boli, ratu i nadi, roman, bez imalo patetike, prepun iskrene emocije i ljudske topline. Jedna od onih knjiga koja te natjera da se zamisliš, a onda je poželiš još jednom pročitati.OBAVEZNO!

 

 

 

DAVOR ROSTUHAR „SAMO NEK SE KREĆE“

Iako baš i ne vole čitati, građani Hrvatske, izgleda vole čitati o putovanjima.Valjda, stoga, što si sami putovanja, baš i ne mogu priuštiti. U svakom slučaju, posljednjih je godina sve primjetniji i sve popularniji trend putopisa. Pišu i putuju svi oni koji to mogu.I, mada se književni stilovi i literarni dosezi značajno razlikuju, ono što je, svakako vrijedno u ovakvim žanrovima, zasigurno je mogućnost da saznate i naučite puno toga o zemljama koje za svog životnog vijeka nećete upoznati osobno.Jedna od takvih je i Rostuharova priča, posebna po načinu putovanja, ali i ruti-biciklom, od Zagreba do Kaira. Knjigu sam osobno pročitala više puta, ali ja, sam, fanatik za putovanjima, gotovo kao i za knjigama i uvijek bi i stalno negdje išla, bez razloga, bez posebno utvrđenog cilja, samo putovanja radi, prema onoj narodnoj, „da mi guzica vidi puta“.Iako kao takva ne mogu biti potpuno objektivna, mislim da neću pogriješiti ako kažem da je ovo jedan od onih putopisa koji kod svakog čitatelja, uključujući i onog koji aposlutno ne voli putovanja, već s prvom stranicom izaziva pozitivnu ljubomoru na autora, ali i želju da se nekud krene. Ili, kako jednostavno reče izvjesni književni kritičar: „Oprez: fantazija o tome da čovjek , bez puno razmišljanja, poželi ostaviti sve iza sebe i uz ruksak i bicikl, uputi se u nepoznato, nakon čitanja ove knjige postaje strašno zavodljiva.“ U istu kategoriju, uz posebnu preporuku, ulaze i brojni vrhunski napisani putopisi starog mačka i našeg prvog svjetskog putnika, Željka Malnara, popularne Dvine Meler, ali i ovog u nastavku

HRVOJE ŠALKOVIĆ „NULTI MERIDIJAN“

Hrvoje je, još jedan u nizu naših, sve brojnijih fancy svjetskih putnika, dakle, onih, koji za razliku od Rostuhara, putuju malo više sa stilom,vrlo često avionom, odsjedajući pri tom, u finim hostelima, a ne u šatorima s Beduinima. I nema veze, jer treba i takvih putnika i putopisa, a Šale, svakako zna o čemu govori, jer je, na ovaj ili onaj način, više puta proputovao globus uzduž i poprijeko.Ovo je jedno takvo njegovo putovanje dugo 97 dana, priča o čovjeku-putniku, ali i netipičnom, ali pravom super- heroju koji se „smiješi susjedima i bakicama pomaže nositi ceker na četvrti kat“. Jer, Šale je, koliko god se furao na purgerskog frajera, skroz ispravan lik, pravih pogleda na život, istinskih životnih vrijednosti, iznimno obrazovan, lik koji zna kako su putovanja najbolji način za učenje. Pa,zašto onda ne naučiti nešto i iz njegovih brojnih romana?

KREŠIMIR PINTARIĆ „ U TVOM ZAGRLJAJU ZABORAVLJAM SVAKO PRETRPLJENO ZLO"

Kad smo već kod domaćih priča o ljubavi i domaćih frajera koji ih pišu, evo još jedne takve. Ovo je roman, koji, doduše, nisam osobno još uvijek pročitala ( ne znam ima li ga u Gradskoj knjižnici ali ću provjeriti), ali o njemu slušam već neko vrijeme, dobivajući niz preporuka. Jedna od recenzija kaže ovako: „Prava knjiga o ljubavi, bez velikih riječi i još većih, uglavnom, praznih obećanja, na kakva smo kod tih tema, navikli. Autor se u ovoj priči  ogolio do kraja, a čitatelja posjeo pred prozor, omogućujući mu da zaviri u svakodnevicu (ne)-običnih ljudi koji, baš poput nas, svaki dan idu na posao i u kupovinu, slušaju muziku, malo se svađaju i puno se vole. Čista minijatura života. Must read!“, kraj recenzije.Dakle-svakako pročitati!

OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ „ADIO KAUBOJU“

I ovo je roman koji nisam pročitala iako o njemu, već dulje vrijeme, govore svi znalci, sve književne kritike, kao posebnog ga izdvaja emisija „Pola ure kulture“, a navodno se i jako dobro prodao. Dakle, riječ je o, vjerovali ili ne, dalmatinskom vesternu, što god to bilo. Romanu koji, kaže recenzija, vraća poljuljanu vjeru u hrvatsku literarnu scenu. U stilskom smislu, ovo je jedan od najboljih domaćih romana u posljednje vrijeme, kažu oni koji su ga čitali, iznimno originalne ideje, vrhunskih detalja, nevjerojatnih stilskih igara, mješavine formi i pripovjedačkih tehnika, ispunjen mirisima i zvukovima. Ili ( piše u jednom osvrtu) ... „dok čitate ovaj roman, pod nogama kao da osjećate zrnca prašine, a u prostoriji postaje vruće. I onda, odjednom,  iza ugla, počinjete očekivati i istinski revolveraški obračun!“  

 

 

TOMISLAV ZAJEC „SOBA ZA RAZBIJANJE“

I još nešto, rekli bi Pythonovci „completly different“, za kraj. Priča o našoj, takozvanoj „zlatnoj mladeži“, pripadnicima generacije koja ne zna kuda bi s lovom i ogromnom količinom slobodnog vremena, pa se utapa u svim poznatim i nepoznatim porocima, ne uspijevajući, pri tome, ispuniti vlastitu totalnu ispraznost i površnost, jer nema toga čime bi zamijenili unutarnje mrtvilo. Iznimno pitak roman koji ćete u času „progutati“ , ali i o njemu još dugo, dugo razmišljati. Jer, koliko god se na površini činila jednostavnom, priča je ovo bremenita različitim podtekstovima i podkontekstima koja se može čitati i kao univerzalna metafora o ljudskoj nemoći, ali i praznini pojedinaca koji životare bez cilja i interesa.

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik