Uz Vinkovo blagoslovljeni vinogradi i voćnjaci kod Križa staroga 205 godina

Dobro je poznato kako se Vinkovo u našim krajevima proslavlja u brojnim vinogradima uz pjesmu, tamburaše, tradicionalne obrede i brojne običaje.

Na trs se simbolično objesi suha kobasica kako bi grozdovi bili duži, kulen ili kulin kako bi bili što bogatiji, zalije se s malo vina kako bi godina bila rodna....

Naravno Vinkovo ili Vincetovo proslavlja se u društvu dobrih prijatelja i ljubitelja dobre kapljice.

Međutim i ovogodišnje je Vinkovo, kao i sve drugo, zbog pandemije koronavirusa potpuno drugačije.

Ipak su se u Maloj, na brdu Opođe, kod Križa staroga 205 godina okupili mještani i sudjelovali u obredu blagoslova vinograda i voćnjaka, a vodio ga je fra Vjenceslav Janjić, gvardijan Franjevačkoga samostana u Cerniku i župnik cerničke župe.

O ovom Križu, podignutom 1816. godine posebnu je knjižicu napisala mještanka Zorica Lalić, autorica i knjige „Selo Mala“, nakon istraživanja u knjižnici cerničkoga samostana i pronalaska Križa kojega su 2009. obnovili mještani Male.

O tom Križu i razlogu njegova „postojanja“ baš na tom mjestu gdje su vinogradi (nekada ih je bilo na puno većim površinama) napisala je, među ostalim:

-Postanak Čovjeka je Božje djelo, ali uzdržavanje života ovisi o plodovima Zemlje. Zemlja je izvor bivstvovanja Čovjeka. Odnos Čovjeka prema Zemlji očituje i vidljivim prikazuje čovjekov odnos prema Bogu, prema samome sebi i napose prema drugim ljudima. Prekid odnosa i posvećenosti Čovjeka Bogu očituje se zanemarenim i izrabljivačkim odnosom prema Zemlji, svojoj hraniteljici. Zanemarujući iskazati poštovanje Majci Zemlji vodi nas na put propadanja duha, a time i tijela. Vodi nas u Smrt.

Suvremenom Čovjeku osiromašenog Duha, uspavanog u udobnosti potrošačkoga društva prijeti gubitak svoje Zemlje, svoje domovine.

Čovjek nije stvoren od „neke“ zemlje nego se svojim postojanjem ukorjenjuje i biva dijelom određenog mjesta, stvoren od onog praha i one zemlje na kojoj je rođen.

Ovim činom je ustanovljen odnos naroda i pripadajućeg mu mjesta na tlu Zemlje, svog zavičaja, svoje domovine.

Sjetimo se u današnjim izazovnim vremenima da dok god blagosiljamo naše vinograde, voćnjake i polja mi kršćani smo povezani s Gospodinom Stvoriteljem i Majkom Zemljom.

Obrađujmo ju s dubokim poštovanjem i zahvalnošću, a ona će nas uvijek darivati plodovima dostatnima za opstanak. Zemlja je mjesto dodira Božjeg i ljudskog elementa života.

Sveti Vinko, zaštitnik vinogradara i vinara

Patrona vinograda u puku obilježavamo 22. siječnja svečano i dostojanstveno. Vinogradar obilazi svoje usnule trsove, potom ritualno oreže jedan trs vinove loze. Blagosilja ga svetom vodom i starim vinom, a na lozu objesi kobasicu, kulen i slaninu prizivajući tako rodnu godinu. Obično se ponesu kući tri grane s po tri pupa, s orezanog trsa. Stave se u vodu, a kada grančice potjeraju proriče se kakva će biti godina. Obavezno je i pucanje iz topa da rastjera oblake koji donose tuču.

Cijeli obred početka nove vinogradarske godine prati gozba i dobra kapljica, ali i prigodna molitva:

            „Dragi Bog čuvaj trsa mog.

            Evo ti zrelog vina da bude dobra godina.

            Oblake razmakni, sunce primakni,

            Mraza izgoni, na tuču zvoni.“.

Nadajmo se da će molitve biti uslišene i da će i ovoga ljeta biti dobre kapljice za naše zdravice.

Dobro je poznata i naroda izreka: „Sveti Vinko-sredozimko“, pa smo, koliko god nam se činilo da vrijeme sporije odmiče zbog evidentno drugačijeg načina življenja, eto ipak prevalili i pola zime.

Autorice: Zorica Lalić, Ivanka Herceg; FOTO: Dejan Ivanković

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Openradio banner

HAV banner

Suradnici

 Logo  TZ GNG 1

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner