Izdvojeni Glas

„Ako želiš da saznaš, pristani na sve..Ako želiš da mijenjaš ljude, ne odmeći se….“

Ili, kako je propao pokušaj  Hrvatske da bude bolje.. Kurikularna reforma pola godine kasnije

 

Iako je Hrvatska prije nešto malo više od pola godine, jasno i glasno poželjela bolje. Demonstrirajući koliko je zapravo onih koji žele da ova država ostane sekularrna, bar donekle demokratska, ali i da se u njoj, ako već ne stalno, a onda bar povremeno, bar ponekad osjećamo kao ljudi, dokazujući, istovremeno, kako nije ni toliko konzervativna, ni toliko šovinistička kakvom je izvjesni akteri žele prikazati, ali i kako su budućnost naše djece, kao i pitanje njihovog obrazovanja, tema od javnog interesa, ( jer, jedino su oni investicija vrijedna ulaganja) , od tada do danas , sitaucija je, kako to već kod nas uglavnom biva, ostala na istom mjestu. Nepomaknuta.

Jednako kao i ranije pokrenuta, u našim okvirima i okolnostima, rijetko kvalitetna, rijetko inspirativna priča zvana kurikularna reforma. I mada smo lomili jezik mučeći se s terminom o kojem većina nas ranije nije imala pojma, itekako nam je bilo jasno što stoji iza zahtjevne starolatinske riječi, ali i kako je, nakon 25 godina državne samostalnosti, i više od pola stoljeća starog sustava, krajnje vrijeme za cjelovitu strategiju reforme školstva, onakve koja bi, najprije obuhvatila analizu društvene situacije, a potom, u skladu s tim, utvrdila i potrebe u odgoju i obrazovanju….I koliko god se tih lipanjskih dana godine gospodnje 2016.činilo kako svi, ili bar većina nas mislimo isto, i kako je vrijeme da pokažemo da Hrvatska zna, može, mora i treba bolje, sve je ostalo tek na pokušaju „događanja naroda“, ali i s još jednom, najnovijom, rujanskom generacijom prvašića, koja, zahvaljujući statusu qou, nikada neće shvatiti kako je škola mjesto na kojem nas uče i pripremaju za život, a ne radi ocjena.

I baš stoga, već je danas, samo šest mjeseci kasnije, i više nego jasno svima, kako će silne godine obrazovanja aktualnim osnovnoškolcima i srednjoškolcima, biti, zapravo čisti gubitak vremena, jer iz institucije koja bi trebala obrazovati i odgajati, na tržište će rada ( ionako zakrčeno nepreglednom masom nezaposlenih) izići bez životno važnih spoznaja i vještina, ali zato i s dobro nabiflanim statističkim podacima o stopi mortaliteta i nataliteta, kemijskom formulom za kreč, te, na kraju, ništa manje važnim, ( za ocjenu usvojenim spoznajama) o„intimnom“ životu i seksualnim navikama kritosjemenjača.

Jer, tko je vidio završiti školu, ostajući pri tom uskraćen za tako epohalno važne, u udžbenike uvrštene, činjenice. I kao da je, pri tom važno što istovremeno nemamo blage veze o vlastitom tijelu, što je seks i dalje bauk  (tako se to, uostalom, radi u zemlji u kojoj su katolici golema većina, ali i među pristojnim pukom, onim koji zna kako je svrha „igara ispod plahti“ prije svega prokreacija, ali i kako se o „sramotnoj“ temi nema što govoriti javno), što su maloljetničke trudnoće sve ozbiljniji javno zdravstveni problem, što odrastamo u uvjerenju kako je homoseksulanost bolest ili što će nas  puno prije okupirati izvjesna još uvijek nepoznata extraterrestrial bića, nego li će u školski plan i program ući zdravstveni odgoj sličan onom kakav slušaju mali Šveđani, Danci i slične „nakaradne“ nacije…Osim toga, naše klince, odrastaju li u istinskoj, čestitoj hrvatskoj, katoličkoj obitelji, onoj u kojoj se zna tko nosi hlače, a tko sluša,  onoj koja zna kako su Bog, domovina i obitelj jedine svetinje, takve stvari ne zanimaju. Baš kao ni maloumni prijedlozi novih lektirnih naslova, u kojima se preporuča poezija Džonija Štulića?!? Jer, možete li,uopće zamisliti predlagatelja tako nečeg monstruoznog?! I o kakvom crnom, zapravo ultra crvenom, ultra ljevom, ultra nedomoljubnom, ultra neprijatelju Hrvata i svega hrvatskog mora biti riječ?! I koje zlo ljudsko zapravo moraš biti da nadrogirnog, promiskuitetnog, bezbožnog, k tome još ne-hrvatskog ( jer, Bože nam oprosti, Džoni je plod ljubavi mješovitog, i to ne muško-ženskog, nego srpsko-hrvatskog braka)  kvazi kantautora-kretena zamijeniš Biblijom ili Marulićevom Juditom?!!

I, zar je onda čudno što naše klince na međunarodnom testiranju znanja opako šije cijela Azija, ali i dobar dio preostalog svijeta??! Ili su za poražavajući rezultat, kako reče državni tajnik resornog ministarstva, ipak kriva djeca s poteškoćama u razvoju, te prije svega-oni rođeni s pogrešnim nacionalnim kodom, pripadnici manjina, a među njima, zasigurno ima i Srba?!!! 

I, zar je i dalje čudno što od kratkotrajne lipanjske nade kako Hrvatska, ipak, može bolje, do danas više nije ostalo ništa?! Baš kao ni od vrhunski osmišljene, s ostatkom svijeta usklađene kurikularne reforme…..

I hoće li godine gospodnje 2017. konačno doći red na naše klince, jedinu i istinsku budućnost zemlje, one u čiju se dobrobit predstavnici političkih elita redovno tako rado zaklinju…..

• Prethodno
• Sljedeće