Izdvojeni Glas
„Ako želiš da saznaš, pristani na sve..Ako želiš da mijenjaš ljude, ne odmeći se….“
- 11 Siječanj 2017
- Simonida Tarbuk
- Hitova: 7506
Ili, kako je propao pokušaj Hrvatske da bude bolje.. Kurikularna reforma pola godine kasnije
Iako je Hrvatska prije nešto malo više od pola godine, jasno i glasno poželjela bolje. Demonstrirajući koliko je zapravo onih koji žele da ova država ostane sekularrna, bar donekle demokratska, ali i da se u njoj, ako već ne stalno, a onda bar povremeno, bar ponekad osjećamo kao ljudi, dokazujući, istovremeno, kako nije ni toliko konzervativna, ni toliko šovinistička kakvom je izvjesni akteri žele prikazati, ali i kako su budućnost naše djece, kao i pitanje njihovog obrazovanja, tema od javnog interesa, ( jer, jedino su oni investicija vrijedna ulaganja) , od tada do danas , sitaucija je, kako to već kod nas uglavnom biva, ostala na istom mjestu. Nepomaknuta.
Jednako kao i ranije pokrenuta, u našim okvirima i okolnostima, rijetko kvalitetna, rijetko inspirativna priča zvana kurikularna reforma. I mada smo lomili jezik mučeći se s terminom o kojem većina nas ranije nije imala pojma, itekako nam je bilo jasno što stoji iza zahtjevne starolatinske riječi, ali i kako je, nakon 25 godina državne samostalnosti, i više od pola stoljeća starog sustava, krajnje vrijeme za cjelovitu strategiju reforme školstva, onakve koja bi, najprije obuhvatila analizu društvene situacije, a potom, u skladu s tim, utvrdila i potrebe u odgoju i obrazovanju….I koliko god se tih lipanjskih dana godine gospodnje 2016.činilo kako svi, ili bar većina nas mislimo isto, i kako je vrijeme da pokažemo da Hrvatska zna, može, mora i treba bolje, sve je ostalo tek na pokušaju „događanja naroda“, ali i s još jednom, najnovijom, rujanskom generacijom prvašića, koja, zahvaljujući statusu qou, nikada neće shvatiti kako je škola mjesto na kojem nas uče i pripremaju za život, a ne radi ocjena.
I baš stoga, već je danas, samo šest mjeseci kasnije, i više nego jasno svima, kako će silne godine obrazovanja aktualnim osnovnoškolcima i srednjoškolcima, biti, zapravo čisti gubitak vremena, jer iz institucije koja bi trebala obrazovati i odgajati, na tržište će rada ( ionako zakrčeno nepreglednom masom nezaposlenih) izići bez životno važnih spoznaja i vještina, ali zato i s dobro nabiflanim statističkim podacima o stopi mortaliteta i nataliteta, kemijskom formulom za kreč, te, na kraju, ništa manje važnim, ( za ocjenu usvojenim spoznajama) o„intimnom“ životu i seksualnim navikama kritosjemenjača.
Jer, tko je vidio završiti školu, ostajući pri tom uskraćen za tako epohalno važne, u udžbenike uvrštene, činjenice. I kao da je, pri tom važno što istovremeno nemamo blage veze o vlastitom tijelu, što je seks i dalje bauk (tako se to, uostalom, radi u zemlji u kojoj su katolici golema većina, ali i među pristojnim pukom, onim koji zna kako je svrha „igara ispod plahti“ prije svega prokreacija, ali i kako se o „sramotnoj“ temi nema što govoriti javno), što su maloljetničke trudnoće sve ozbiljniji javno zdravstveni problem, što odrastamo u uvjerenju kako je homoseksulanost bolest ili što će nas puno prije okupirati izvjesna još uvijek nepoznata extraterrestrial bića, nego li će u školski plan i program ući zdravstveni odgoj sličan onom kakav slušaju mali Šveđani, Danci i slične „nakaradne“ nacije…Osim toga, naše klince, odrastaju li u istinskoj, čestitoj hrvatskoj, katoličkoj obitelji, onoj u kojoj se zna tko nosi hlače, a tko sluša, onoj koja zna kako su Bog, domovina i obitelj jedine svetinje, takve stvari ne zanimaju. Baš kao ni maloumni prijedlozi novih lektirnih naslova, u kojima se preporuča poezija Džonija Štulića?!? Jer, možete li,uopće zamisliti predlagatelja tako nečeg monstruoznog?! I o kakvom crnom, zapravo ultra crvenom, ultra ljevom, ultra nedomoljubnom, ultra neprijatelju Hrvata i svega hrvatskog mora biti riječ?! I koje zlo ljudsko zapravo moraš biti da nadrogirnog, promiskuitetnog, bezbožnog, k tome još ne-hrvatskog ( jer, Bože nam oprosti, Džoni je plod ljubavi mješovitog, i to ne muško-ženskog, nego srpsko-hrvatskog braka) kvazi kantautora-kretena zamijeniš Biblijom ili Marulićevom Juditom?!!
I, zar je onda čudno što naše klince na međunarodnom testiranju znanja opako šije cijela Azija, ali i dobar dio preostalog svijeta??! Ili su za poražavajući rezultat, kako reče državni tajnik resornog ministarstva, ipak kriva djeca s poteškoćama u razvoju, te prije svega-oni rođeni s pogrešnim nacionalnim kodom, pripadnici manjina, a među njima, zasigurno ima i Srba?!!!
I, zar je i dalje čudno što od kratkotrajne lipanjske nade kako Hrvatska, ipak, može bolje, do danas više nije ostalo ništa?! Baš kao ni od vrhunski osmišljene, s ostatkom svijeta usklađene kurikularne reforme…..
I hoće li godine gospodnje 2017. konačno doći red na naše klince, jedinu i istinsku budućnost zemlje, one u čiju se dobrobit predstavnici političkih elita redovno tako rado zaklinju…..