Gaudeamus musicum

Priča o bendu kojeg ( kao) ne bi smjeli slušati

Kažu…i jedan od najvećih

 

Voljeli  ih ili ne, odobravali ili pak osuđivali brojne ne tako potrebne ispade i kontorverze, ne možete poreći jedno-oni su bili i ostali jedna od najpopularnijih najiskonskijih rock bendova ex yu prostora. Bez premca, ekipa koja je debitantski album zvan Kost u grlu objavila davne 1979, u prodala ga u 120 tisuća primjeraka. Priča je to o sasvim posebnom bendu osnovanom u izvjesnom opskurnom beogradskom restoranu Šumatovac, svojevrsnom okupljalištu budućih brojnih kutnih bendova, s idejom da se zovu Bora i Ratnici što nekako za njihov habitus nije bilo dovoljno itrginatno pa su se nazvali Riblja čorba što je u beogradskom slengu termin za menstruacijur. Prvu postavu činio je bivši član Suncokreta i Ranog mraza, Bora Đorđević , kao vokal, akustična gitara , te bivši članovi SOS-a, Miša Aleksić (bas-gitara), Miroslav " Milatović (bubnjevi) i Rajko Kojić (gitara). Prvi singl "Lutka sa naslovne strane/ objavili su  u izdanju diskografske kuće PGP RTB. Isti je s 70.000 prodanih primjeraka postigao srebrni tiraž. Uskoro u sastav dolazi 19-godišnji gitarist Momčilo Bajagić i stvari postaju ozbiljne.Svoj prvi veliki koncert (ujedno i prvi beogradski) Čorba je izvela  1979. u beogradskom Domu omladine. Uz simboličnu lutku i baletnu skupinu kao scensku podlogu, sastav je tom prigodom odsvirao većinu pjesama koje će se pojaviti na njihovom skorom albumu prvijencu., ali i pokazao kako se žestoko pegla .40 godina kasnije i puno puno sjajnih hitova kasnije, Riblja čorba je i dalje tu, iako je to sada neka sasvim druga priča..Puna nepotrebnih gluposti koje su zasjenile sjajan rock and roll. Na sreću, glazba je jedna od onih priča iz kojih vrijedi pamtiti samo ono najbolje..Poput opusa Riblje čorbe.…