Nešto jednostavno

Sarajevski Marlboro

„Cigareta koju su stručnjaci Philip Morrisa prilagodili ukusu bosanskih pušača, nakon što su, kažu, kao i u drugim slučajevima, proučili karakteristike lokalnih kuhinja. Suradnici Philipa Morrisa bili su iznimno zadovoljni svojim sarajevskim proizvodom, i smatrali su da je njegov duhan, jedan od boljih blend duhana uopće.“

Citirani uvod predstavlja fusnotu u jednoj od 30 kratkih priča zbirke nazvane upravo po sarajevskoj verziji popularnog duhanskog proizvoda. Za početak vrijedi spomenuta autora, Miljenka Jergovića. Autor, rođeni Sarajlija, djeluje i stvara u gotovo svim područjima književnosti te stoga ne čudi impozantan broj nagrada koje variraju od Gorana za mlade pjesnike, nagrade za najbolju kolumnu na području Jugoslavije te nagrada za romane poput Angelus za najbolju knjigu srednjoeuropskog pisca. Djelo kojim se bavim u tekstu je zbirka kratkih priča, već spomenuti Sarajevski Marlboro, iz 1994. Upravo ova zbirka priča predstavlja prvi autorov izlet u prozu (prethodno djeluje u okvirima poezije te se etablira kao uspješan mladi pjesnik).

Koncepcijski je zbirka podijeljena na 30 priča koje tematiziraju život Sarajeva u vrijeme rata. Glavni likovi svake od priča su redom sasvim obični ljudi koji iznose svoju svakodnevicu i govore o promjeni u istoj. Širina, narativna snaga i bogatstvo različitih iskustava obilježja su čitave knjige te autor upravo tom odvojenošću likova i radnja naglašava faktor zajedništva i koliko grad proživljava isto. Kod mene kao čitatelja je stvoren dojam povezivanja građana Sarajeva sa samim gradom. Akteri, premda ne osobno povezano, stvaraju vezu na jednoj dubljoj, gotovo transcendentalnoj razini te dižu pitanje zašto uopće ratujemo. Zašto pripadnici tri naroda koji tako dugo žive na istom području preko noći mijenjaju ćud. Možda je to upravo duboko skrivena psihološka stavka koja pridonosi kreiranju dojma i iako se ne trudi postaviti nikakva pitanja, to zapravo čini. U prilog tome ide i narativni jezik koji je jednostavan, ali ostavlja snažan dojam pričom. Poruka i emocija su snažna odrednica priča te autor korištenjem jezika karakterističnog za same likove koji proživljavaju isto postiže balans između književnoumjetničkog te svakodnevne, „ljudske razine“. Upravo to je bogatstvo koje osvaja i ne dopušta vam da ispustite knjigu iz ruke. Knjigu koja je popraćena i ilustrativno što na još razini više pridonosi spoju fikcije i stvarnoga. Jednom kada zaronite u jednostavno izraza i dubinu koja je iskazana njima, začudit ćete se kojom brzinom svladavate ovo literarno ostvarenje. Naslovi poput Bosanskog lonca, Saksofonist, Buba te Čiko zavodnik u kojima se isprepliću teme ljubavi između Zagrepčanke i Sarajlije koji zbog rata žive na dvojnoj lokaciji te u konačnici ne uspijevaju skuhati poznato autohtono jelo te paralelno niti doživjeti ljubav, priča o Volkswagenovoj „bubi“ koja preživljava bombardiranje, saksofonistu koji pogiba u ratu, vojniku koji nikada doživljene bitke proživljava kroz stripovsku terminologiju samo su neki od primjera toplih ljudskih priča okrunjenih u Sarajevskom Marlboru. Ljepota naslova je u navedenoj moći spajanja različitih područja ljudske djelatnosti koja dalje omogućuje shvaćanje djela kako književno potkovanoj, tako i publici koja samo voli dobru priču.

 

Knjiga je prevedena na desetak različitih jezika, a na slici se nalazi fotografija francuske naslovnice

Kao autoru koji i sam pokušava prenijeti svakodnevicu kroz umjetnost, ovo djelo je probudilo motivaciju za daljnjim stvaranjem i možda želju za ostvarenjem u drugim književnim rodovima. Sigurno je probudilo dovoljno motivacije i potrebu da na internetskoj platformi izrazim misli probuđene čitanjem o životu Sarajeva i žili kukavici koju čine njegovi građani.

AEM banner