Nešto jednostavno

Migracije, proza, dramska umjetnost i pokušaj književnog osvrta

Potaknutom trenutnom situacijom i viškom slobodnog vremena odlučio sam se napokon baciti u koštac s romanom koji mi već jako dugo stoji na „za pročitati“ listi, a to je Novakova uspješnica „Ciganin, ali najljepši“.

Foto:HNK

Iako je djelo izašlo prije 3 godine, nikada nije kasno za osvrnuti se na isto, a ujedno možda nekoga potakne da pogleda istoimenu predstavu u adaptaciji zagrebačkog HNK-a(što dosta govori o kvaliteti samog djela). Autor je Kristian Novak, kojega sam imao priliku upoznati, jedan od najboljih hrvatskih proznih autora današnjice čiji prijašnji roman Črna mati zemla trenutno prolazi kroz filmsku adaptaciju. Da se zaključiti kako njegova djela imaju moć i dubinu za prikazivanjem na više platformi i kako zaista vrijedi i jesu nešto više od samo još jedne dosadne rasprave treba li to biti lektirom ili je ipak previše za istančane čitalačke nepce. Naglasio bih kako su oba romana dobila T-portalovu nagradu.

Dakle, knjiga je naslov dobila po istoimenoj pjesmi Ljube Aličića te govori o životu, ljubavi i teškim etničkim razmiricama Međimurja. Ono prvo što se može pronaći pretraživajući djelo na internetu je njegovo klasificiranje kao krimića s elementima ljubavnog romana. Zločin kao takav se događa kroz čitavu fabulu koja je sama podijeljena na 4 radnje (dvije se tiču protagonista Sandija, jedna njegove prošlosti, druga njegove sadašnjosti premda se to može okarakterizirati kao jedna stoga bih je tako i tretirao,druga obrađuje Nazuta, migranta iz Mosula, četvrta Milenu, Sandijevu ljubav te posljednju obrađuje istragu, odnosno krimi dio radnje preko MUP-ovog PR-a), međutim upravo na način kojim je čitatelj ovog teksta izgubio tijek početka rečenice radi zagrade, tako Novakov čitatelj gubi kaznenopravni kompas i razmišlja vlastitim moralnim kompasom o kaznenim djelima te donosi vlastitu prosudbu je li sve što se dogodilo unutra zaista krivica samo počinitelja.

Glava fabula jest ljubav Sandija Ignaca, Roma koji traži sreću izvan svojeg vlastitog okruženja koje mu nije pretjerano naklonjeno te odlazi u Sabolščak gdje upoznaju Milenu, sredovječnu rastavljenu ženu primoranu vratiti se iz Čakovca te živjeti sa starim dementnim djedom u trošnoj kući na kojoj Sandi i kreće raditi. Dvojac se odmah zaljubljuje te nailazi na osudu društvu, kako Sandijevog, tako i Mileninog. Sandi ubrzo stječe naklonost sela nakon dolaska u kontakt s izvjesnim Hamerom.

Ostatak fabule i krimić u istoj ne bih otkrivao dalje, već bih se pozabavio glavnom idejom djela, a to je etnički sukob i strah od različitosti u društvu. Prvenstveno govorim o migrantima i netrepeljivosti na razini Europa-Bliski Istok. Kao što se može pročitati u prvim dijelovima romana, Nazut je Kurd iz Mosula, čovjek koji je već jednom morao ostaviti čitav život iza sebe kao dijete te je u odrasloj dobi primoran to učiniti opet. Opis njegovog puta je opis putovanja mnoštva drugih migranata. Glad, strah, batine, iznuđivanje, ucjene i gubljenje humanosti samo su neke osobine koje mi, Europljani, bijeli, ne moramo prolaziti jer imamo tu sreću ne biti rođeni na naftom bogatom području čije stanovništvo se gleda kao otegotna okolnost dolasku do derivata. Sirijac ili Alžirac, Afganistanac ili Kurd, tako slično, a tako različito i nama tako teško razumljivo. Sve ih stavljamo u isti koš i izbjegavamo uvidjeti kako su to apsolutno različite nacije s različitim potrebama i različitim razlozima odlaska. 10 ekonomskih migranata s lošim namjerama je dovoljno dobar razlog za ubiti 20 milijuna drugih ljudi, bolje 20 milijuna u Siriji nego dvoje u Njemačkoj. To nije njihova kultura, nemaju što tražiti ovdje. Mi imamo pravo bježati iz domova jer smo Europljani, oni nemaju jer nisu, njihovo jedino pravo je ostati i boriti se za zemlju. I naravno, neizostavni argument je islamizacija tako etnički čistog kontinenta i plan kako pokoriti najmoćniji kontinent izgladnjelim, prljavim i oskvrnutim ljudima koji su ostali bez ičega.


Sve ovo su samo neki od argumenata zašto treba zatvoriti sve granice i bez razmišljanja odbiti sve što nije isto i ne dopustiti drugima da uživaju biti ljudima. Ljudi koji su prošli sve opisano samo žele biti to, ljudi. Ne muslimani, ne Sirijci, ne Afganistanci, ne sredstvo pokorenja Europe, oni žele biti ljudima, a nažalost to ne mogu biti u svojim domovinama.

Poruka ovog romana je možda nešto sasvim deseto, no problematika je sigurno i dalje to. Štogod izdvojili kao motiv i glavni problem djela, u pravu ste. Kombinacijom Črne mati zemle, svega bolnog u njoj, i svega bolnoga u Ciganinu dolazimo do gnusnih stvari koje su ljudi spremni učiniti iz interesa. Interesi su i ono najtužnije u romanu, nečiji interes je živjeti i biti najsretniji zidar na svijetu u Francuskoj, nečiji interes je novac, a nečiji interes je samo ne dobiti susjeda koji ne dijela ista obilježja s njim pa makar radi toga trebaju umrijeti milijuni.