Uz Vinkovo blagoslovljeni vinogradi i voćnjaci kod Križa staroga 205 godina
- 22 Siječanj 2021
- Ivanka Herceg
- Hitova: 556
Dobro je poznato kako se Vinkovo u našim krajevima proslavlja u brojnim vinogradima uz pjesmu, tamburaše, tradicionalne obrede i brojne običaje.
Na trs se simbolično objesi suha kobasica kako bi grozdovi bili duži, kulen ili kulin kako bi bili što bogatiji, zalije se s malo vina kako bi godina bila rodna....
Naravno Vinkovo ili Vincetovo proslavlja se u društvu dobrih prijatelja i ljubitelja dobre kapljice.
Međutim i ovogodišnje je Vinkovo, kao i sve drugo, zbog pandemije koronavirusa potpuno drugačije.
Ipak su se u Maloj, na brdu Opođe, kod Križa staroga 205 godina okupili mještani i sudjelovali u obredu blagoslova vinograda i voćnjaka, a vodio ga je fra Vjenceslav Janjić, gvardijan Franjevačkoga samostana u Cerniku i župnik cerničke župe.
O ovom Križu, podignutom 1816. godine posebnu je knjižicu napisala mještanka Zorica Lalić, autorica i knjige „Selo Mala“, nakon istraživanja u knjižnici cerničkoga samostana i pronalaska Križa kojega su 2009. obnovili mještani Male.
O tom Križu i razlogu njegova „postojanja“ baš na tom mjestu gdje su vinogradi (nekada ih je bilo na puno većim površinama) napisala je, među ostalim:
-Postanak Čovjeka je Božje djelo, ali uzdržavanje života ovisi o plodovima Zemlje. Zemlja je izvor bivstvovanja Čovjeka. Odnos Čovjeka prema Zemlji očituje i vidljivim prikazuje čovjekov odnos prema Bogu, prema samome sebi i napose prema drugim ljudima. Prekid odnosa i posvećenosti Čovjeka Bogu očituje se zanemarenim i izrabljivačkim odnosom prema Zemlji, svojoj hraniteljici. Zanemarujući iskazati poštovanje Majci Zemlji vodi nas na put propadanja duha, a time i tijela. Vodi nas u Smrt.
Suvremenom Čovjeku osiromašenog Duha, uspavanog u udobnosti potrošačkoga društva prijeti gubitak svoje Zemlje, svoje domovine.
Čovjek nije stvoren od „neke“ zemlje nego se svojim postojanjem ukorjenjuje i biva dijelom određenog mjesta, stvoren od onog praha i one zemlje na kojoj je rođen.
Ovim činom je ustanovljen odnos naroda i pripadajućeg mu mjesta na tlu Zemlje, svog zavičaja, svoje domovine.
Sjetimo se u današnjim izazovnim vremenima da dok god blagosiljamo naše vinograde, voćnjake i polja mi kršćani smo povezani s Gospodinom Stvoriteljem i Majkom Zemljom.
Obrađujmo ju s dubokim poštovanjem i zahvalnošću, a ona će nas uvijek darivati plodovima dostatnima za opstanak. Zemlja je mjesto dodira Božjeg i ljudskog elementa života.
Sveti Vinko, zaštitnik vinogradara i vinara
Patrona vinograda u puku obilježavamo 22. siječnja svečano i dostojanstveno. Vinogradar obilazi svoje usnule trsove, potom ritualno oreže jedan trs vinove loze. Blagosilja ga svetom vodom i starim vinom, a na lozu objesi kobasicu, kulen i slaninu prizivajući tako rodnu godinu. Obično se ponesu kući tri grane s po tri pupa, s orezanog trsa. Stave se u vodu, a kada grančice potjeraju proriče se kakva će biti godina. Obavezno je i pucanje iz topa da rastjera oblake koji donose tuču.
Cijeli obred početka nove vinogradarske godine prati gozba i dobra kapljica, ali i prigodna molitva:
„Dragi Bog čuvaj trsa mog.
Evo ti zrelog vina da bude dobra godina.
Oblake razmakni, sunce primakni,
Mraza izgoni, na tuču zvoni.“.
Nadajmo se da će molitve biti uslišene i da će i ovoga ljeta biti dobre kapljice za naše zdravice.
Dobro je poznata i naroda izreka: „Sveti Vinko-sredozimko“, pa smo, koliko god nam se činilo da vrijeme sporije odmiče zbog evidentno drugačijeg načina življenja, eto ipak prevalili i pola zime.
Autorice: Zorica Lalić, Ivanka Herceg; FOTO: Dejan Ivanković
